logo.png
      
Po?etna Maje i druge drevne civilizacije
Maje i druge drevne civilizacije
POTONULI INDIJSKI OBALNI GRAD,STAR 9.500 GODINA PDF Štampa El. pošta

Sredinom januara 2002. godine, indijski istraživači mora objavili su sonarne snimke kvadratnih i pravougaonih oblika, na dubini od oko 40 metara, kraj sjeverozapadne indijske obale, u zaljevu Khambhat. Indijski ministar nauke i tehnologije naložio je čišćenje nalazišta, a rezultat istraživanja iznenadio je arheologe širom svijeta.

6_1.jpg
 

Na nalazištu su pronađene fosilizirane ljudske kosti, fosilizirano drvo, kameno oruđe, dijelovi keramike i mnoge druge stvari koje potvrđuju da je to nalazište zapravo bilo ljudska naseobina. Napravljeno je dodatno ispitivanje sonarom, te su identificirane i neke dodatne strukture – izgleda da se radi o građevinama koje su nekad bile poređane uz obalu reke koja je s područja Indijskog potkontinenta na ovom mjestu utjecala u more.
Utvrđivanje starosti metodom radioaktivnog ugljika izvršeno na komadu drveta iskopanom na podvodnoj lokaciji pokazalo je da je nalaz star 9.500 godina, što bi ga svrstalo blizu kraja posljednjeg ledenog doba.

Ako je rezultat utvrđivanja starosti tačan, radi se o gradu starom 9.500 godina, što je starije od sumerske civilizacije (koja se dosad smatrala najstarijom poznatom civilizacijom) za nekoliko hiljada godina, i što će radikalno izmijeniti sliku razvoja urbanih civilizacija na našem planetu.

Ako pak buduća istraživanja donesu neke spoznaje o kulturi stanovnika tog drevnog grada, i ako se ispostavi da su bili vedskog porijekla (što je moguće, s obzirom na lokaciju nalazišta), ta će spoznaja iz korijena promijeniti pogled na povijest Indije, koja je zapravo, u obliku u kakvom je danas poznajemo, nastala iz pera zapadnjačkih arheologa.

Od 19. veka o povijesti Indije vodi se velika debata među istoričarima. Svojim dolaskom na ove prostore, Evropljani su zaključili kako između njih i Indijaca mora postojati neka veza, budući da je sanskrt – jezik indijske književnosti – sličan evropskim jezicima. Također, naučnici iz 19. veka zaključili su da je vedska kultura (ili sanskrtska kultura) starija od evropskih kultura. A budući da su evropski jezici povezani s indijskim jezikom, to može značiti samo da imaju zajednički koren...A budući da im se nije sviđala zamisao da je vedska kultura na bilo koji način superiorna bilo kojoj evropskoj, evropski istraživači su drevne gradove iz doline Inda, kao što su Harappa i Mohenjo-Daro, okarakterizirali kao ne-vedske gradove, i zaključili kako je vedska kultura u Indiju stigla prije nekih 3.500 godina.

No, na tom području vršena su i druga istraživanja. Na primjer, Rg Veda, jedna od najstarijih vedskih zbirki, govori o moćnoj reci zvanoj Saraswati, koja je sa Himalaja tekla prema Arapskom moru, područjem sjeverozapadne Indije. Danas takva reka ne postoji na tom području, iz čega su istraživači izvukli zaključak da Rg Veda ne govori o tom području, nego o nekom drugom području izvan Indije, gdje takva ili slična rijeka postoji.

No, prije nekoliko godina indijski arheolozi počeli su istraživati fotografije s američkih satelita, i primijetili kako zaista postoji isušeno rečno korito koje započinje na Himalaji, a završava na području zaljeva Khambaht, koji je lokacija davnog podvodnog nalazišta. Osim tog nalazišta, na fotografijama je prepoznato još 80 do 100 drugih ostataka urbanih naselja, duž tog isušenog riječnog korita.

Postoji čitav niz takvih tekstova koje prati čitav niz arheoloških dokaza, i samo na temelju toga možemo vidjeti istinsku istoriju naše civilizacije... Uz to svi vedski tekstovi i vedska literatura puni su informacija o tome kako je vedska država ovdje postojala od davnina... Te civilizacije su bile vrlo napredne... Napredak se ne odnosi na materijalno tehnološki napredak nego na duhovni napredak... Te vedske države bile su savršeno uređene slijedeći učenja Veda, i postoji nekoliko duhovnih naslijeđa koji svoja učenja prenose kako pismeno tako i usmeno, i oni su puni informacija o Indijskoj povijesti...

Nažalost moderna nihilistička nauka odbacuje sve autoritete i vjeruje samo svojoj nesavršenoj osjetilnoj precepciji... Jedan od većih problema u tom njihovom istraživanju je što ih ti dokazi sputavaju i zatvaraju im otkrića, umjesto da im otvaraju nove dimenzije.

Na primjer, što se tiče Indije, ljudi su se uvijek spaljivali nakon što su umrli... Smatra se da ako se tijelo ne spali, duša ostaje prikovana dugo vremena uz tijelo i tako pati zbog svoje vezanosti... Zbog toga su se za vrijeme vedskih država svi mrtvi spaljivali (skoro da je i danas tako u Indiji) i dok je moderna nauka tražila dokaze-kosture ljudi bivših civilizacija, nije ništa našla... Našli su samo neke polu ljude - polu majmune koji nisu spadali u kategoriju civilizirane klase ljudi, tako da ih nisu niti spaljivali... I što su onda zaključili? Da civilizacija tamo nikada nije postojala nego da smo svi potekli od majmuna... smešno!

Prema starim Vedama, civilizacija na području današnje Indije postoji od davnina, mnogo ranije nego što mi danas zamišljamo...

Indija čuva toliko tajni... Iz Indije potječe sanskrit, najstariji jezik na planeti... Sanskrt je majka svih jezika... što tek reći o Indo evropskim narodima... od kuda oni vuku svoje korijene?!

Same Vede su najstariji spis na planeti... Ali, to nije ono što je najbitnije u pogledu Indije i njezine starosti...

Najbitnije je da Indija sadrži najstarije svete knjige i najstarije i najdublje znanje o Bogu i nama samima... njezina Bhagavad-gita, Srimad – Bhagavatam ili Caitanya Caritamrta knjige su kojima nema premca u "sva tri sveta"...

  6_2.jpg 

Svi mi tražimo znanje koje će nam sve razotkriti i pomoću kojega ćemo "sve" shvatiti, a u drevnoj indijskoj literaturi kriju se mnogi odgovori...

Izvor : http://www.forumohalu.org/


Poslednje ažurirano subota, 14 jun 2014 19:31
 
TOLTECI PDF Štampa El. pošta

 

 

6_0358007.17.jpg

Legende potiču iz mraka prohujalih vekova,"kojima ni Bogovi vise ne znaju pocetak".
U njima su Tolteci potomci iščezle rase Travatla, potomaka Rmoahala, rase džinova koja je nekada vladala planetom. Prema tim legendama Tolteci su bili vredan i miroljubiv i ponizan narod, koji je voleo cveće i njime kitio svoje Bogove. Njihove vodje su bili u svemu veliki Čarobnjaci, i kao takvi poznavali sve tajne neba i zemlje.

Tolteci su pravili masivne gradjevine sa, u odnosu na veličinu piramide, zanemarljivo malim prostorom u sredini.Taj prostor je upravo tačka ravnoteže u kojoj su potpuno usaglašene kosmičke i zemaljske energije i tu su starai Toltečki šamani "ratovali", ne sa neprijateljskim plemenima, već sa nivoima sopstvene svesti.

U Toltečkim piramidama šamani su postizali tri stepena lične svesti.
Prvi nivo svesti čoveka koji živi u svom prostoru i vremenu, u njemu učestvuje i na tom nivou deluje u smislu dostizanja višeg nivoa svesti.

Drugi nivo svesti, koji uključuje znanje o čovekovom svetlećem, eteričnom telu kojeg običan, neprosvećen čovek nije svestan,  podrazumeva neizmerljive snage u latentnom stanju. Te snage mogu se načinom života i duhovnim naporima aktivirati dugim i napornim ratovanjem sa prvim stanjem svesti i zato su tragači za tim nivoom svesti nazivani ratnicima. Vodč u to stanje bila je posebna piramida, čija energija pomaže ratnicima u tom naporu. Ta stanja svesti nama su posve strana i zvuče suviše fantastično da bi mogla biti moguća. U tom stanju toltečki znalci-šamani mogli su da prodru kroz dimenzije vremena i prostora i dodju u dodir sa stanjem gde je sve JEDNO - prošlost, sadašnjost i budućnost, večito SADA (ovo je objašnjenje prilično siromašno, jer u stvari, ne postoje reči za to stanje). No, taj stupanj bio je dvostruki mač i tu je toltečkog ratnika čekala najteža borba jer mu se pružala mogućnost sticanja vlasti nad ljudima i prirodom i manipulisanje s njima. Prolazeći kroz mnoga i nevidjena iskušenja vrlo retki pojedinci stigli su do Trećeg nivoa svesti, a to je bio pristup u čistu energiju, oslobadjanje fizčkog tela i spajanje sa Izvorom, čije su emanacije svi oblici života.

Činjenica je da su Toltečki ratnici ratovali na drugačijim ratištima i na drugačiji način bili uklopljeni u Sveprirodu i pojave u njoj. Da bi čovek prelazio iz jednog stanja svesti u drugo, s namerom da se približi tajnama prirode i da se uklopi u nju, morao je na svom putu imati saveznike i zaštitnike jer su ti prelazi za čoveka kao materijalno biće štetni i opasni.
Svaki ratnik koji ratuje na različitim nivoima svesti mora na to putovanje poći "putem srca" jer svaki drugačiji put mogao bi ga odvesti u samouvažavanje i manipulisanje drugim bićima i to bi, na kraju, ma koliko primamljivo izgledalo, uništilo njega samog.

Zato Don Huan u Kastanedinom delu kaže:
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca.
Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put predje do kraja.
Putujem tuda gledajući bez daha."
A ono sto se vidi i dozivi na tom putu srca jeste smisao i cilj Toltečkog ratovanja.

MUDROST STARIH TOLTEKA


6Maje.jpg

ZAMAGLJENO OGLEDALO


Jednoga dana, prije tri hiljade godina, jedan čovjek sasvim sličan meni i vama, dok je spavao u pećini, sanjao je da vidi svoje usnulo tijelo. Izašao je iz pećine u noć mladog mjeseca. Nebo bijaše vedro i on ugleda milijone zvijezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvijek izmjenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osjećao svoje tijelo, i čuo svoj glas kako govori: ,,Ja sam stvoren od svjetlosti, stvoren sam od zvijezda...''.
Naše istinsko biće je čista ljubav, čista svjetlost, reče on.
Ovo mu je saznanje promijenilo život.


Kada je jednom shvatio što je on zapravo, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu - u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu bijaše spokojno.
Jedva je čekao da kaže drugim ljudima što je otkrio.
Ali nije mogao pronaći riječi kojima bi to objasnio. Pokušao je da kaže ljudima što je otkrio, ali ga nisu razumjeli. Vidjeli su da se on izmjenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primjetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi. Mogao je sve odlično da razumije, ali njega nitko nije razumio.


Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao da vidi sebe.
Svako od nas je ogledalo, reče on. Vidio je sebe u svima.

Zašto ljudi nisu mogli shvatiti riječi čovjeka koji je spoznao da je stvoren od svjetlosti i zvijezda, koji je vidio sebe u svemu - u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima i u zemlji, čije je srce bilo spokojno, i koji više nikoga i ništa nije osuđivao. Ljudi su vidjeli da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa, ali na žalost, nisu mogli shvatiti njegove riječi, osjećaje i ponašanje.


 

Poslednje ažurirano nedelja, 10 februar 2013 12:44
 
<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sledeća > Kraj >>

Strana 1 od 19

Posetioci

Broja? poseta

Danas24
Ju?e177
Ove nedelje1009
Ovog meseca4494
Ukupno1196773
Tvoja IP adresa je:54.158.253.14
top