logo.png

ZVANIČNO IZVINJENJE

Izvinjavamo svima Vama koji ste bili uskraćeni da čitate članke ovog časopisa, jer je usled napada na projekat Atlantidaforum putem malicioznih skripti on bio suspendovan do danas.
HVALA što nas niste zaboravili.
Urednici Atlantidaforuma

Najnovija knjiga Vere Bojičić

Ukoliko želite da saznate sve tehnici isceljenja -  Elektri  na jednom mestu možete naručiti najnoviju knjigu Vere Bojičić "Povratak u Raj - Elektra isceljivanje."

Sve dodatne informacije možete dobiti na e-mail vera072@gmail.com ili na telefon 063/800-5699.

 

Kutak za donatore


 
 

 

      
Početna Molitve, meditacije i tehnike
Molitve, meditacije i tehnike
MEDITACIJA - osnovni pojmovi PDF Štampa El. pošta

 

 

  12___meditation.jpg

 

    

MEDITACIJA je reč.


Ti si ovu reč mnogo puta čuo. Proces razmišljanja djeluje udruživanjem, i sve vrste ideja su združene sa reči “meditacija”. Neke su od njih možda tačne, a druge su besmislice. Neke od njih se više pripisuju drugim sistemima meditacije i nemaju ništa sa Vipasana praksom. Prije nego li nastavimo, to od nas traži da izbacimo neke zaostatke iz naših neuronskih veza tako da nove informacije mogu prolaziti bez zapreka. Započnimo sa najočitijim stvarima. Mi vas nećemo učiti kako da kontemplirate na svoj pupak ili šantate tajne riječi. Vi ne savlađujete demone ili sakupljate nevidljive energije.

Nema obojanih pojaseva koji se daju za vašu izvedbu i ne trebate brijati glavu ili nositi turban. Čak ne trebate da se odreknete sve svoje imovine i odete u manastir. Ustvari, ako vaš život nije nemoralan i kaotičan, možda možete otpočeti sada i napraviti neku vrstu progresa. Zar ne bi rekli, zvuči stvarno ohrabrujuće?

Postoji mnogo knjiga o meditaciji. Mnoge od njih su napisane sa točke stava koji se pretežno odnosi na neku religioznu ili filozofsku tradiciju, i mnogi autori se nisu brinuli da na to ukažu. Oni prave izjave o meditaciji koje zvuče kao generalni zakoni, ali su ustvari veoma specifične procedure eksluzivne za određeni sistem prakse. Rezultat je nešto zamućeno. Još gore je potpuni kompleks teorija i interpretacija na raspolaganju, koja je svaka u sukobu jedna sa drugom. Posljedica je stvarna zbrka i ogroman nered sukobljavajućih mišljenja popraćenih sa masom nerelevantnih podataka. Ova knjiga je specifična. Mi se bavimo ekskluzivno sa Vipasana sistemom meditacije. Poučavat ćemo vas da promatrate funkcioniranje svoga uma na miran i neprianjajući način, tako da možete doseći uvid u vlastito ponašanje. Cilj je svjesnost, tako jaka svjesnost, koncentrirana i fino usklađena, da ćete biti sposobni prodrijeti u unutrašnje djelovanje same stvarnosti. Postoje mnogobrojna kriva shvaćanja u vezi meditacije. Mi vidimo da ona nastaju ponovo i ponovo kod novih praktičara, ista pitanja ispočetka. Najbolje je da se ovim stvarima pozabavi odjednom, jer su one neka vrsta predrasuda koje mogu blokirati tvoj napredak od samog početka. Mi ćemo uzeti ove predrasude i jednu po jednu razjasniti.

Predrasuda #1
Meditacija je samo relaksacijska tehnika Ovdje je bauk riječ “samo”. Relaksacija je ključna komponenta meditacije, ali Vipasana-način meditacije teži daleko uzvišenijem cilju. Ipak, izjava je u suštini istinita za mnoge druge sisteme meditacije. Sve meditativne procedure naglašavaju koncentraciju uma, dovodeći um da se usmjeri na jednu stvar ili polje misli. Čini to snažno i dovoljno potpuno, i dostižeš duboko blaženo stanje koje se naziva Jhana. To je stanje takve vrhunske spokojnosti da se postiže zanos. To je oblik zadovoljstva koji je iznad svega što može biti doživljeno u normalnom stanju svjesnosti. Većina sistema se tu zaustavlja. To je cilj, i kada to doživiš, ti jednostavno ponavljaš to iskustvo cijeli život. Tako nije kod Vipasana meditacije. Vipasana teži drugom cilju-svjesnosti. Koncentracija i relaksacija se smatraju potrebnim popratnim pojavama za svjesnost. To su potrebne preteče, prikladna sredstva i korisne nuspojave. Ali to nisu ciljevi. Cilj je uvid. Vipasana meditacija je duboka religiozna praksa koja teži ništa manje od pročišćavanja i transformacije tvoga svakodnevnog života. Potpunije ćemo predstaviti razlike između koncentracije i uvida u četrnaestom poglavlju.


Predrasuda #2
Meditacija znači padanje u trans Ovdje se ponovo može ovakva izjava tačno primjeniti na neke sisteme meditacije, ali ne na Vipasanu. Meditacija uvida nije oblik hipnoze. Ti ne pokušavaš da zamračiš um da bi postao nesvjestan. Ti ne pokušavaš sebe preokrenuti u bezosjećajno povrće. Ako je bilo što, onda je istina suprotna. Postajat ćeš sve više i više usklađen sa svojim emocionalnim promjenama. Naučit ćeš da sebe spoznaš sa uvijek većom jasnoćom i preciznošću. U učenju ove tehnike, neka se stanja zbivaju koja promatraču mogu izgledati slična transu. Ali su uistinu suprotna. U hipnotičkom transu, subjekt je podložan kontroli od strane drugoga, dok u dubokoj koncentraciji meditant ostaje potpuno pod svojom kontrolom. Sličnost je na površini, u svakom slučaju događanje ovih fenomena nije svrha Vipasane. Kao što smo rekli, duboka koncentracija Jhane je sredstvo za postizanje cilja na putu povišene svjesnosti. Vipasana je po definiciji kultiviranje pažnje (zadubljenosti) ili budnosti. Ako pronađeš da si postao nesvjestan u meditaciji, onda ti ne meditiraš po definiciji riječi kako se koristi u Vipasana sistemu. To je jednostavno.


Predrasuda #3
Meditacija je misteriozna praksa koja ne može biti shvaćena Ovdje ponovo, ovo je skoro istinito, ali ne u potpunosti. Meditacija se bavi nivoima svjesnosti koji se nalaze dublje od simbolične misli. Dakle, neki podaci o meditaciji se jednostavno ne uklapaju u riječi. Međutim, to ne znači da to ne može biti shvaćeno. Postoje dublji načini od riječi da se shvate stvari. Ti razumiješ kako hodati. Možda ne možeš opisati točan redosljed po kojem se nervna vlakna i tvoji mišići skupljaju za vrijeme tog procesa. Ali ti to možeš učiniti. Meditacija treba biti shvaćena na takav isti način čineći to. To nije nešto što možeš naučiti pomoću apstraktnih pojmova. To treba biti doživljeno. Meditacija nije neka bezumna formula koja daje automatske i predvidljive rezultate. Ustvari, ti nikada ne možeš predvidjeti što će se dogoditi u bilo kojem određenom sjedenju. To je istraživanje, i eksperiment, i avantura svaki put. Ustvari, to je tako istinito da kada dosegneš osjećaj predvidivosti i istovrsnosti u svojoj praksi, to koristiš samo kao pokazatelj. To znači da si skrenuo sa puta i krećeš se prema stagnaciji. Učeći da na svaki sekund gledaš kao da je prvi i jedini sekund u univerzumu je najbitnije u Vipasana meditaciji.


Predrasuda #4
Svrha meditacije je da se postane psihički supermen Nije, svrha meditacije je da se razvije svjesnost. Učiti čitati umove nije cilj. Levitacija nije cilj. Cilj je oslobođenje. Postoji veza između psihičkih fenomena i meditacije, ali je taj odnos donekle složen. Za vrijeme ranih stadija karijere meditanta se takvi fenomeni mogu ili ne moraju pojaviti. Neki ljudi mogu doživjeti neka intuitivna shvaćanja ili memorije iz prošlih života; drugi ne moraju. U bilo kojem slučaju, to se ne smatra dobro razvijenim i pouzdanim psihičkim sposobnostima, niti se njima treba pridavati pažnja. Takvi fenomeni su prilično opasni za meditanta početnika jer su tako zavodnički. Oni mogu biti zamka za ego koji te može skrenuti sa puta. Najbolji savjet je da se pažnja ne pridaje tim fenomenima. Ako se pojave, to je dobro. Ako se ne pojave, i to je dobro. Nevjerovatno je da hoće. Postoji točka u meditantovoj karijeri gdje on može prakticirati specijalne vježbe da razvije psihičke sposobnosti. Ali ovo se događa kada je daleko napredovao. Nakon što je dosegao veoma duboke stadije Jhane, meditant će biti daleko uznapredovao u radu sa takvim moćima bez opasnosti da izmaknu kontroli ili da zavladaju njegovim životom. On će ih onda razviti striktno u svrhu za služenje drugih. Ovo stanje se zbiva samo nakon desetaka godina vježbanja. Ne brini se za to. Jednostavno se koncentriraj na razvijanje sve više i više svjesnosti. Ako iskrsnu glasovi i vizije jednostavno ih primjeti i neka nestanu. Nemoj se u to uključivati.


Predrasuda #5
Meditacija je opasna i razborita osoba je treba izbjegavati Sve je opasno. Prelazi ulicu i autobus te može srušiti. Otiđi se istuširati i možeš slomiti vrat. Meditiraj i možda ćeš zagrabiti u razne odvratne materije iz svoje prošlosti. Potisnuti materijal koji je bio zakopan neko vrijeme može biti zastrašujući. To je isto tako vrlo korisno. Nema aktivnosti koja je u potpunosti bez rizika, ali to ne znači da mi sebe moramo zamotati u neku zaštitnu čahuru. To nije življenje. To je prerana smrt. Način da se nosi sa opasnostima je da otprilike znamo kolika je ona, gdje bi se mogla nalaziti, i kako se suočiti sa njom kada se pojavi. To je svrha ove knjige uputstava. Vipasana je razvitak svjesnosti. To samo po sebi nije opasno, upravo suprotno. Povećana svjesnost je zaštita od opasnosti. Ispravno vršena, meditacija je veoma blag i postepen proces. Kreni sa time polako i lagano, i razvitak tvoje prakse će se zbiti veoma prirodno. Ništa se ne smije forsirati. Kasnije, kada si ti pod bliskom paskom i zaštitnom mudrošću kompetentnog učitelja, možeš ubrzati svoju brzinu razvitka odlaženjem na periode intenzivne meditacije. U početku, ipak, to radi polako. Radi nježno i sve će biti u redu.


Predrasuda #6
Meditacija je za svece i svete ljude, ne za obične ljude Ovaj stav nalazimo prevladavajućim u Aziji, gdje se redovnicima i svetim ljudima pridaje ogromna količina ritualnog obožavanja. Ovo je nešto slično američkom stavu idealiziranja filmskih zvijezda i bejzbol heroja. Takvi ljudi su učinjeni stereotipima, višim nego što to jesu u životu, i opterećeni su sa svim vrstama karakteristika po kojima malo ljudi može živjeti. Čak se i na Zapadu, podržavaju neki od ovih stavova o meditaciji. Očekujemo od meditanta da bude neka nadnaravna uzvišena figura u čijim se ustima maslac nikada neće usuditi topiti. Osobni kontakt sa takvim ljudima će brzo rastjerati tu iluziju. Oni se obično pokazuju kao ljudi ogromne energije i užitka, ljudi koji žive svoj život sa začuđujućom živošću. Istina je, većina svetih ljudi meditira, ali oni ne meditiraju jer su sveti ljudi. To je suprotno. Oni su sveti ljudi zato jer meditiraju. Meditacija je ono kako su oni postali to što jesu. Počeli su meditirati prije nego su postali sveti. Ovo je važna točka. Priličan broj studenata izgleda osjećaju da osoba treba biti potpuno moralna prije nego otpočne sa meditacijom. To je neizvodiva strategija. Moralnost zahtjeva određeni stupanj mentalne kontrole. To je prva potreba. Ti ne možeš slijediti bilo koja moralna pravila bez barem malo samokontrole, ako se tvoj um neprekidno okreće kao voćni cilindar u mašini za igranje (op.prev. mašina u kockarnicama u koju se ubacuju kovanice i na cilindrima su slike raznog voća, kada se poklope u istom redu tri iste slike voća onda se dobiva, cilindri se brzo okreću), u tom slučaju samokontrola je nemoguća. Tako prvo dolazi mentalno oplemenjivanje. Postoje tri sastavna dijela u budističkoj meditaciji – moralnost, koncentracija i mudrost. Ova tri faktora se razvijaju zajedno kako se tvoja praksa produbljuje. Svaki utječe na drugoga, tako kultiviraš sva tri zajedno, ne jedan po jedan. Kada imaš mudrost da uistinu shvatiš situaciju, samilost prema svim uključenim dijelovima biva automatska, a samilost znači da sebe automatski suzdržavaš od bilo koje misli, riječi ili djela koji mogu povrijediti tebe ili druge. Tako je tvoje ponašanje automatski moralno. To je samo kada ne razumiješ duboko stvari da stvaraš probleme. Ako ne uspiješ da vidiš posljedice svojih vlastitih akcija, onda ćeš glupo griješiti. Onaj tko čeka da postane u potpunosti moralan prije nego počne meditirati čeka za “ali” koje nikada neće doći. Drevni mudraci kažu za takvoga da je kao čovjek koji čeka da se ocean smiri da bi se mogao ići kupati. Da ovo potpunije razumijemo, pretpostavimo da postoje nivoi moralnosti. Najniži nivo je prianjanje za određena pravila i ograničenja koja je netko drugi uspostavio. To može biti tvoj najdraži prorok. Može biti država, glavni u tvome plemenu ili tvoj otac. Bez obzira tko stvara pravila, sve što trebaš znati na ovom nivou jesu pravila i sljediti ih. To može raditi i robot. Čak i čimpanza to može raditi ako su pravila jednostavna i svaki put ga se udari štapom ako ih prekrši. Ovaj nivo ne zahtjeva meditaciju uopće. Sve što trebaš su pravila nekoga tko će zamahivati štapom. Sljedeći nivo moralnosti se sastoji od pridržavanja pravila čak i u odsutnosti nekoga tko će nas udariti. Pokoravaš se jer si ta pravila učinio unutrašnjima i prisvojio ih. Ti sebe udariš svaki put kada ih prekršiš. Ovaj nivo zahtjeva malo umne kontrole. Ako su tvoji misaoni oblici kaotični, onda će i tvoje ponašanje biti kaotično. Mentalna kultura smanjuje kaos. Treći nivo ili moralnost, ali se bolje može izraziti kao etika. Ovaj nivo je cijeli nivo viši na ljestvici, stvarni obrazac promjena u orjentaciji. Na nivou etike, netko ne slijedi kruta parvila diktirana od autoriteta, već bira svoje vlastito ponašanje u skladu sa potrebom situacije. Ovaj nivo zahtijeva stvarnu inteligenciju i sposobnost da se barata sa svim faktorima u svakoj situaciji i dođe do jedinstvenog, kreativnog i odgovarajućeg odgovora svaki put. Nadalje, pojedinac koji donosi te odluke treba da je sebe iskopao iz svojih vlastitih ograničenih osobnih stavova. On treba da sagleda cijelu situaciju iz objektivne točke gledišta dajući podjednaku pažnju svojim vlastitim potrebama i potrebama drugih. Drugim riječima, on treba da bude oslobođen od vlastite pohlepe, mržnje, zavisti i svakog drugog sebičnog smeća koje nas obično onemogućava da vidimo stvar drugoga. Samo onda se mogu odabrati precizne akcije koje će uistinu biti odgovarajuće za tu situaciju. Ovaj nivo moralnosti apsolutno zahtijeva meditaciju, osim ako se ti nisi već rodio kao svetac. Ne postoji drugi način da se stekne takva vještina. Nadalje, potreban proces odabiranja na ovom nivou je iscrpljujući. Ako si pokušao baratati svim ovim faktorima u svakoj situaciji sa svojim svjesnim umom, ti bi se istrošio. Um jednostavno ne može sve te lopte držati u zraku. To je preopterećeno. Na sreću, dublji nivo svjesnosti može izvršiti ovu vrstu obrade sa lakoćom. Meditacija može za tebe obaviti proces obrade. To je čudan osjećaj. Jedan dan ti imaš problem – recimo da razriješiš rastavu ujaka Hermana. To izgleda potpuno nerješivo, ogromna zbrka onih “možda” koji bi i samome Solomonu zadalo velikih briga. Sljedeći dan pereš suđe, misleći u potpunosti o nečem drugom, i odjednom rješenje je tu. Ono se jednostavno pojavi iz dubine uma i ti kažeš: “Aha” i cijela je stvar riješena. Ova vrsta intuicije se može dogoditi samo kada odvojiš logično povezivanje problema i dubljem umu pružiš šansu da donese rješenje. Svjesni um samo smeta. Meditacija te poučava kako da se odvojiš od misaonog procesa. To je mentalna umjetnost sklanjanja sa svoga vlastitog puta, a to je vrlo korisna vještina u svakodnevnom životu. Meditacija sigurno nije neka bezvezna praksa striktno za askete i pustinjake. To je praktična vještina koja se usmjerava na svakodnevne događaje i ima trenutnu primjenu u svačijem životu. Meditacija nije od drugog svijeta. Na nesreću, ova činjenica za neke studente sadrži neke loše strane. Oni se poduhvataju prakticiranja očekujući trenutno kosmičko otkriće, potpuno sa zborom anđela. Ono što oni obično dobiju je efikasniji način da izbace smeće i bolje načine da se bave sa ujakom Hermanom. Oni su bezpotrebno razočarani. Rješavanje smeća dolazi prvo. Glasovi arhanđela trebaju nešto duže vrijeme.


Predrasuda #7
Meditacija je bježanje od stvarnosti Netačno. Meditacija je odlaženje u stvarnost. Ona te ne štiti od bolova života. Ona ti dopušta da tako duboko zadireš u život i njegove aspekte tako da probijaš barijeru bola i ideš iznad patnje. Vipasana je praksa činjena sa specijalnom namjerom suočavanja sa stvarnošću, da potpuno doživiš život onakvim kakav on jeste, i da se nosiš sa onim što pronađeš. Dopušta ti da odbaciš iluzije i sebe oslobodiš od svih onih ljubaznih laži koje sebi govoriš cijelo vrijeme. Ono što je tu to je tu. Ti si ono što jesi, i lagati samom sebi o svojim vlastitim slabostima i motivima samo te sve čvršće vezuje za točak iluzija. Vipasana meditacija nije pokušaj da zaboraviš sebe ili prikrivaš svoje slabosti. To je učenje da gledaš na sebe upravo onako kakav i jesi. Vidi što je tu i to u potpunosti prihvati. Samo onda možeš to promjeniti.


Predrasuda#8
Meditacija je dobar način da se dostigne uzdignuće Pa, jeste i nije. Meditacija ponekad stvara prekrasna blažena stanja. Ali ona nisu svrha, i ona se uvijek ne pojavljuju. Nadalje, ako radiš meditaciju sa tom svrhom u umu, onda se to obično neće pojaviti, osim ako bi meditirao za stvarnu svrhu meditacije, što je povećana svjesnost. Blaženstvo nastaje iz opuštenosti, a opuštenost nastaje od opuštanja napetosti. Tražeći blaženstvo u meditaciji dovodi do napetosti u procesu, što pokreće cijeli lanac događaja. To je bezizlazna situacija. Možeš imati blaženstvo samo ako ga ne tražiš. Pored toga, euforija i dobri osjećaji jeste ono čemu težiš, postoje lakši načini da ih dobiješ. Možeš ih dobiti u tavernama i na uličnim uglovima od onih sumnjivih karaktera širom zemlje. Euforija nije svrha meditacije. To će se često pojaviti, ali se smatra sporednim proizvodom. Ipak, to je veoma ugodan sporedni efekt, i to postaje sve češće što više meditiraš. Ti nećeš čuti neslaganje u vezi toga od naprednih praktičara.


Predrasuda #9
Meditacija je sebičnost Sigurno da to tako izgleda. Meditant sjedi na svom malom jastuku. Da li je on dobrovoljni davalac krvi? Nije. Da li je prezaposlen radeći sa žrtvama katastrofa? Nije. Ali proučimo njegovu motivaciju. Zbog čega on ovo čini? Njegova je namjera da se oslobodi vlastite ljutnje, predrasuda i krivog zapažanja. Aktivno je uključen u taj proces oslobađanja od pohlepe, napetosti i neosjetljivosti. Ovo su stvari koje sprečavaju njegovu samilost prema drugima. Sve dok ne nestanu, bilo koje dobro djelo je samo produžetak njegovog ega i nije od stvarne pomoći u dugom hodu. Veliki inkvizitor španjolske Inkvizicije poriče najuzvišenije motive. Suđenja vješticama u gradu Salemu su provođena za javnu dobrobit. Prouči osobne živote naprednih meditanata i često ćeš pronaći da su uključeni u humanitarno služenje. Rijetko ćeš ih pronaći kao križarske misionare koji su spremni žrtvovati neke pojedince za svrhu neke pobožne ideje. Činjenica je da smo mi sebičniji nego li smo toga svjesni. Ego ima način da najuzvišenije aktivnosti preokrene u smeće ako mu se dopusti da slobodno djeluje. Kroz meditaciju postajemo svjesni sebe upravo onakvi kakvi jesmo, postajući svjesni bezbrojnih finih načina na koje ispoljavamo svoju vlastitu sebičnost. Nakon toga uistinu postajemo nesebični. Pročišćavajući sebe od sebičnosti nije sebična aktivnost.


Predrasuda #10
Kada meditiraš, ti sjediš i razmišljaš o uzvišenim mislima Ponovo pogrešno. Postoje određeni sistemi kontemplacije kod kojih se ova vrsta stvari obavlja. Ali to nije Vipasana. Vipasana je praksa budnosti. Budnosti o bilo čemu što je tu, bilo da je to vrhunska istina ili bijedno smeće. Ono što je tu, to je tu. Naravno, da se uzvišene profinjene misli mogu pojaviti za vrijeme prakse. One se sigurno ne bi smjele odstranjivati. Niti bi se trebale tražiti. One su samo ugodni sporedni efekti. Vipasana je jednostavna praksa. Sastoji se od doživljavanja vlastitih životnih događaja direktno, bez prioriteta i bez mentalnih predodžaba njima pridodanim. Vipasana je viđenje svog života razvijenog od trenutka do trenutka bez predrasuda. Ono što dođe, to dolazi. To je vrlo jednostavno.

Predrasuda #11
Nekoliko tjedana meditacije će riješiti sve moje probleme Žao mi je, meditacija nije brzo izlječenje za sve. Ti ćeš početi vidjeti promjene odmah, ali stvarni duboki efekti dolaze nakon niza godina. To je način na koji je univerzum konstruiran. Ništa vrijedno se ne postiže preko noći. Meditacija je teška u nekim stvarima. To zahtjeva dugotrajnu disciplinu i ponekad bolan proces prakse. Prilikom svakog sjedanja ti dosežeš neki rezultat, ali su ti rezultati često veoma fini. Oni se zbivaju duboko u umu, da bi se mnogo kasnije manifestirali. I ako sjediš, neprestano tražeći neke velike trenutne promjene, onda ćeš u potpunosti propustiti fine promjene. Obeshrabrit ćeš se, prekinuti sa svime i tvrdit ćeš da se takve promjene neće nikada dogoditi. Strpljenje je ključ. Strpljenje. Ako ništa ne naučiš iz meditacije, naučit ćeš se strpljenju. I to je najvrijednija i najkorisnija lekcija.

Što meditacija jeste


Meditacija je riječ, a riječi su korištene na različite načine od raznih govornika. Ovo može izgledati beznačajno, ali nije. Vrlo je važno da se točno razlikuje što određeni govornik misli riječima koje koristi. Na primjer, svaka je kultura na zemlji stvorila neku vrstu mentalne prakse koja se može nazvati meditacija. To sve ovisi o tome koliko slobodnu definiciju daješ toj riječi. Svatko to radi, od Afrikanaca do Eskima. Tehnike se vrlo mnogobrojne, i ovdje nećemo pokušavati da ih istražujemo. Za to postoje druge knjige. Za svrhu ovog djela ćemo ograničiti raspravu na one prakse koje su dobro poznate Zapadnoj publici i najviše povezane sa izrazom meditacije. U judeo-kršćanskoj tradiciji pronalazimo dvije prakse koje se prožimaju i nazivaju se molitva i kontemplacija. Molitva je direktno obraćanje nekom duhovnom entitetu. Kontemplacija je produženi period svjesne misli o nekoj određenoj temi, često je to religiozni ideal ili dio iz religioznih zapisa. Sa točke mentalne kulture, obe ove aktivnosti su vježbe koncentracije. Normalni tok svijesti je ograničen i um je doveden do jednog polja svjesnog djelovanja. Rezultati toga su ono što nalazimo u bilo kojoj praksi koncentracije: duboki mir, fiziološko usporavanje metabolizma i osjećaj mira i dobrobiti. Iz Hindu tradicije je došla yogijska meditacija, koja je isto tako čisto koncentrativna. Tradicionalne osnovne vježbe se sastoje od usredotočavanja uma na jedan objekt kao kamen, plamen svijeće, neka riječ ili nešto drugo, ne dopuštajući umu da luta. Nakon što je dosegao osnovnu vještinu, Yogi nastavlja sa širenjem svoje prakse uzimajući složenije objekte za meditaciju: šantanje, šarolike religiozne slike, energetske kanale u tijelu i tako dalje. Ipak, bez obzira kako je složen objekt meditacije, sama meditacija i dalje ostaje čista vježba u koncentraciji. U budističkoj tradiciji se veoma mnogo cijeni koncentracija. Ali tome je dodan novi element i više se naglašava. Taj element je svjesnost. Svaka budistička meditacija cilja na razvitak svjesnosti, pri tome koristeći koncentraciju kao alat. Budistička tradicija je veoma mnogostrana. Ipak, postoji nekoliko različitih pravaca do ovog cilja. Zen meditacija koristi dva odvojena pravca. Prvi je direktan skok u svjesnost pukom snagom volje. Ti sjedneš i jednostavno sjediš, što znači da iz svoga uma izbaciš sve osim čiste svjesnosti o sjedenju. Ovo izgleda veoma jednostavno. Ali to nije tako jednostavno. Probaj to na kratko pa ćeš uvidjeti koliko je to u stvari teško.

Odlična knjiga o meditaciji:
http://www.ivantic.net/Moje_knjige/Budisticka_meditacija.pdf



Link o meditaciji : www.meditacija.org


Poslednje ažurirano utorak, 29 decembar 2009 22:55
 
TIHOVANJE... PDF Štampa El. pošta

 

Da li vam je potreban mir?

                               Odvojite pažnju od čula - tihovanjem...

  

12miodrag_miladinovic_monah_i.jpg

 
Kao i sve istočnjačke meditacije, tak i hrišćanska ishastička, molitvena tihovanja uspostavljaju ravnotežu unutrašnjeg života usmeravanjem pažnje od svega čulnog ka vančulnom.

U tihovanje se ulazi sužavanjem čulnog polja, svođenjem broja, obima i inteziteta senzacija koje primamo iz materijalnog sveta na minimum, uz umirenje unutrašnjeg svega, misli osećanja do potpunog mira. Iz toga se i izvodi naš naziv „tihovanje“, kao što se u osnovi pojma „isihasta“ nalazi grčka reč mir.

Nema sumnje da se u osnovi mediteranja i molitvenih tihovanja nalazi nastojanje da se dosegnu viša stanja. Ponegde se, pre svega na Istoku, naglasak stavlja na više stanja svesti - svesnosti i „potpunog prisustva“, a negde, kao kod nas, na stanje duše i njeno sjedinjenje sa Duhom svetim, pri čemu se razume da se to postiže i kroz čistotu tela takođe, kao i da se i telesno oseća blagodat Duha svetoga, koja prožima telo i čini mu dobro. U svakom slučaju, sve to se postiže kroz primanje neobičnih energija.

U svim religijama i civilizacijama se slažu da su ove energije višeg porekla, da su „nestvorene“, bar na ovom svetu, u ovoj dimenziji, da su životodajne, da deluju blagotvorno, lekovito, i da nas opremaju snagom za svakodnevni život. Smisao vere i verovanja je objašnjen upravo takvim uzdizanjem, otklanjanjem bola i dostizanjem blaženstva, ne pukog zadovoljstva u uzbuđenju, već u odsustvu uzbuđenja, u miru. „Isključivanje svih želja, sem želje za blaženstvom, koje je naša prava priroda i drugo ime za hindu boga (postojanje - svesnost - blaženstvo)“ - kaže šri šri Paramahansa Jogananda, koji je među prvima Zapadu približio elemente hindu duhovnosti i religije, i dodaje da „samo tako religija može biti univerzalno neophodna“.

Postoje različiti nivoi religioznosti, a na Istoku govore o tri, navodimo ih od najniže ka najvišoj:

Intelektualna religioznost (znanje o Bogu) ispoljava se kao umnovanje, razmatranje, pokušaji da se umom, pameću, analogijama, pojmovima mišljenjem dokuče Bog i njegova suština - gnoza.

Pobožnost je viši nivo religioznosti, istovremeno i najčešći, i ispoljava se u molitvama kao u razgovoru s Bogom. Molitva je često lična, raspričana, sa rasutom pažnjom, izraženim traženjima i očekivanjima od Boga. Dakle, pobožnost se živi delimično umom, delimično duhom, čime je i ograničena, pa su i dobrobiti od obične pobožnosti ograničene;

Meditacija, i analogno kod nas - tihovanje predstavlja vrlo visoku duhovnost i religioznost (mada se meditiranje, kako smo naveli, kod nas predstavlja kao nereligiozna, laička tehnika).

Mada se na raznim meridijanima nalazi u različitim fazama razvoja, ljudski rod je jedan. U razvoju individue i društva postoje opštevažeće zakonomernosti koje se, kao u kakvoj arheologiji, prepoznaju poput godova u „preseku" svake kulture i civilizacije.
I kao što se svaka individua razvija kroz istovetne faze (mada kod individua ishod nikad nije istovetan, već u detaljima uvek neponovljiv, ali u prepoznatljivim okvirima i zakonitostima), tako se i društva razvijaju po fazama i na veoma sličan način. Ono što postoji u jednoj autentičnoj kulturi, postoji i u drugoj, isto tako autentičnoj kulturi, ali se drugačije naziva i ispoljava.

Da, meditacija je povezana sa verom.

Tačno je da su meditacije, molitve i druge tehnike duhovnog uzdizanja istovremeno i religijski elementi, i deo puta ka Bogu, ka višim sferama postojanja i sopstva.
Ali, zar svaka kultura nije sistem mera, postupaka, verovanja i rituala pomoću kojih se čovek otima svojoj nižoj prirodi, u težnju ka višim oblicima postojanja? Zato osnovu svake kulture čini sistem verovanja - religija, a u osnovi svake religije je poimanje života kao svetinje (po čemu se sekte razlikuju od religija), te sistem mera za obezbeđivanje zdravog života. Nema autentične religije koja sebi kao cilj ne postavlja spasenje čoveka i na ovom i na onom svetu, putem zdravog života, brige o telu i duhovnog uzdizanja kroz udaljavanje od patnje i dostizanje blagostanja, što je drugo ime za uspostavljanje veze sa višim svetom, entitetima, energijama, sve do sjedinjenja sa Bogom, koji je na ovom svetu prisutan i delatan, delotvoran u obliku energija, strujanja, topline, boja, mirisa, što sve spada u energije.

Meditiranje je prisutno u svakoj kulturi.

Pošto su kulture (kad su nerazorene i neometane u autentičnom razvoju) celoviti organizmi, razume se da svaka ima iste vitalne „organe", koji je čine živim organizmom. To znači da i ono što nas kod drugih kultura plaši ili konsternira možda postoji i u našoj kulturi.
Meditiranje je jedna od pojava koje zapažamo kao nešto tuđe, iako ono postoji u svakoj kulturi.
I ne radi se samo o vremenu molitve (jer svaka molitva je vrsta meditiranja), niti o zauzimanju određenog položaja tela, već o brojnim momentima spontanog poniranja u sebe, za koje kažemo: „da se sastavim sa sobom", ili umirivanja strastvenog i zagriženog proživljavanja svakodnevice, za šta se u narodu kaže: „ravno mi sve odavde do...". Jutarnja kafa u samoći, dok čeljad još nije poustajala, predstavlja to „sastavljanje sa sobom" svake domaćice.

Tihovanje - za svakog.

Ali, naša vekovima stara praksa isihastičkog tihovanja ima daleko veće sličnosti sa sistemom istočnjačkog meditiranja. Naše tihovanje se od istočnjačkih meditiranja razlikuje manje suštinski, a više formalno, po tome što se kod nas više praktikuje u monaštvu nego kod svetovnih ljudi. A to je prava šteta.
Razume se da bi naši ljudi koji se opredele za unapređenje života i zdravlja kroz duhovno uzdizanje daleko više postigli u svojoj nego u nekoj dalekoj kulturi. Referentni okvir, ceo sistem verovanja, mišljenja i vrednovanja, zasnovan je na kulturnim temeljima, pa tehnikama daleke kulture možemo završiti samo „početne razrede", a u svojoj kulturi nemamo ograničenja u napredovanju.


www.zdravzivot.org


Poslednje ažurirano utorak, 01 decembar 2009 11:46
 
<< Početak < Prethodna 11 12 13 14 15 16 17 Sledeća > Kraj >>

Strana 15 od 17

Posetioci

Brojač poseta

Danas130
Juče528
Ove nedelje1248
Ovog meseca10945
Ukupno782412
Tvoja IP adresa je:23.23.67.57
top